Šumski ponor

"Ja to nisam doživjela..." , reče. "Nisam tada ni bila vampirica" , doda.

Eric se malo nasmije zatvorenih ustiju.
"Moram ti reći da se ja niti ne sjećam kakav sam bio kao čovjek..." odvrati pomalo tužno ali nasmijana lica
"Samo se sjećam moje majke i događanja oko mene kao mali, a sve ostalo kao da je u magli" nadoda

"Kada bi se bar ja ne sjećala događaja zbog kojeg sam postala ovo što jesam."-reče udahnuvši

"Pa znaš..." započne
Ustane se te stavi ruke na kukove.
"Iako te možda taj dio sjećanja najviše preplašio i bolio, nije ovo kraj života. Digni se i hodaj dalje, tako sam i ja do tu dospio. Znam da se ne možeš vratiti u onaj život kako si prije bila ali zato još uvijek imaš priliku nešto drugo napraviti, zar ne?" upita ju i ispruži ruku nasmiješeno obasjan mjesecom

"Ma znam to sve..."-reče opalivši ga rukom po leđima..
"Ali nikome se nije dogodilo ovo šta i meni.Ne ovako strašno."-doda

"Heh, pa svatko ima svoju priču" kaže i malo se streso od tog udarca o leđa
"No, idemo nekud?" upita ju

"Ajmo , bilo kud."-reče te se ustane popravi haljinu , protrese kosom.
"Spremna!"-podboči se i nakesi

Nasmiješi se i uhvati ju za ruku i odtrči.